GOLDDogađanja

Vijesti    Bookmark and Share

Zakon o gradnji više nije smetnja za promet nekretninama

U zadnje vrijeme bili smo svjedoci problema oko uknjižbe prava iz ugovora o prometu nekretninama, što je zaustavilo ionako slab promet nekretninama, pa pogledajmo o čemu se tu radilo. Zakonom o prostornom uređenju i gradnji iz 2011. g., radi afirmacije načela potpunosti i istinitosti podataka u zemljišnim knjigama i načela povjerenja u zemljišne knjige, bilo je uvedeno upisivanje zabilježbe akta na temelju kojega se građevina smije rabiti.

Članak 268 a. Zakona propisivao je da se građevina upisana u zemljišnim knjigama bez zabilježbe o aktu za uporabu građevine, odnosno potvrde nadležnog upravnog tijela da se za uporabu građevine ne izdaje takav akt, smatra građevinom izgrađenom bez akta za građenje i uporabu iste. Odredbom članka 268. a stavak 2. toga Zakona bila je uvedena i zakonska pretpostavka da se građevina koja je upisana bez takve zabilježbe smatra građevinom izgrađenom bez akta na temelju kojega se može pristupiti građenju odnosno bez akta za uporabu.

Ova zakonska pretpostavka, kao i svaka zakonska pretpostavka, značila je da se te činjenice, koje je zakon nabrojao i naveo u svojim odredbama, ne trebaju dokazivati, nego se one pretpostavljaju. To je davalo pravo sudu u zemljišno-knjižnom postupku da, u situaciji kada za neku zgradu, koja je upisana u zemljišne knjige, nema zabilježbe akta na temelju kojega se građevina smije rabiti, smatra automatski točnim da je takva građevina izgrađena bez akta na temelju kojega se može pristupiti građenju, odnosno bez akta za uporabu. Važno je napomenuti da je ova zakonska pretpostavka bila oboriva, što znači da se odgovarajućim aktom za građenje, odnosno za uporabu te zgrade, ako je to u pravnom prometu ili kakvom postupku potrebno, moglo dokazivati i dokazati suprotno.No, vratimo se (sada bivšem) članku 268. a. Zakona o prostornom uređenju i gradnji, koji je zbog takvoga svog sadržaja, uz dodatno postojanje članka 22. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama, skoro onemogućavao daljnji promet nekretninama.

Naime, članak 22. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama propisuje: Nezakonito izgrađena zgrada, odnosno zemljište na kojemu je izgrađena, ne mogu se otuđiti dok se takva zgrada ne ukloni. Ugovor sklopljen protivno odredbi stavka 1. ovoga članka ne proizvodi pravne učinke i ne može se provesti u zemljišnim knjigama niti u drugim javnim evidencijama. Ovakvo zakonsko uređenje kao rezultat je imalo situaciju da bi zemljišnoknjižni odjeli, čim bi dobili prijedlog za uknjižbu kakvog ugovora o prometu zgrade koja nema zabilježbe akta na temelju kojega se ta zgrada smije rabiti, odbijali uknjižbu te zgrade. Da bi se izbjegla ovakva pat pozicija i omogućio nesmetan promet nekretninama, nasreću, Vlada je pristupila prijedlogu izmjene Zakona o prostornom uređenju i gradnji, pa je Sabor donio te izmjene, tako da je ukinuta sporna odredba članka 268. a stavak 2. toga Zakona. Brisanjem odredbe članka 268 a. stavak 2. Zakona o prostornom uređenju i gradnji, otklonjena je i mogućnost primjene članka 22. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama.

Izvor: www.limun.hr