GOLDDogađanja

Vijesti    Bookmark and Share

Socijalni stanovi i inozemni kupci su nova nada za građevinare

Dubinu krize u stanogradnji mogli bismo ilustrirati nizom podataka, ali jedan od njih možda najbolje pokazuje da ta kriza još nije dodirnula dno. Svježi podaci Državnog zavoda za statistiku govore nam da je u ožujku 2012. izdano 735 odobrenja za građenje, što je za 18,2 posto manje nego u ožujku 2011.

Prema izdanim odobrenjima, trebala bi biti izgrađena ukupno 963 stana. Usporedimo to s istim mjesecom predrecesijske 2008. godine: tada je izdano 966 odobrenja, od čega je 233 bilo za zgrade s ukupno 2676 stanova. Stanogradnja se dakle u četiri godine smanjila za gotovo dvije trećine, a mali broj odobrenja za građenje, uz veliki broj neprodanih stanova, svjedoči da je pesimizam i dalje dominantan osjećaj među građevinarima.

U stanogradnji je zaposleno gotovo 40 posto ukupnog broja radnika u graditeljstvu. Ukupni broj zaposlenih u graditeljstvu pada još od rujna 2009. godine, pa ih je sada manje od 80.000, što je najmanje od veljače 2005. godine. Uoči recesije u graditeljstvu je bilo oko 100.000 zaposlenih. Najveće godišnje smanjenje broja zaposlenih zabilježeno je upravo u gradnji zgrada, gdje je u zadnje dvije godine broj zaposlenih smanjen za četvrtinu. A i oni koji rade imaju sve manje plaće. Tako je u prošloj godini prosječna neto plaća u graditeljstvu iznosila 4522 kune, što je za oko 18 posto niže od prosječne plaće u Hrvatskoj.

Četiri godine ranije razlika je bila oko 12 posto. Posljedica je to i strukture zaposlenih po stručnoj spremi, jer većinu u graditeljstvu čine NKV i SSS radnici. Najviše plaće su u segmentu niskogradnje, a najniže upravo u segmentu gradnje zgrada. Činjenica je da je program državnih subvencija u stanogradnji - koji je pokrenula prošla vlada, a nastavila ova - pomogao tržištu stambenih nekretnina jer je putem njega prodano više od 2000 stanova.

Državni intervencionizam u stanogradnji nije hrvatska specifičnost, štoviše prije bi se moglo reći da ga kod nas nema dovoljno, smatra Gojko Bežovan s Pravnog fakulteta u Zagrebu. Bežovan se već duže zalaže za socijalnu stanogradnju, za što bi se trebao iskoristiti novac zarobljen u stambenim štedionicama, kojim se, prema njegovoj računici, može izgradili 2500 socijalnih stanova. Premda je riječ o izuzetno važnoj gospodarskoj djelatnosti. Hrvatska nema ni strategiju stanovanja niti strategiju stambene izgradnje, a ne postoje ni propisi koji bi regulirali izgradnju socijalnih stanova, iako nas na to obvezuje i Europska stambena povelja. Stoga je udjel socijalnih stanova u ukupnom stambenom fondu u Zagrebu pao ispod jedan posto, a stan postaje sve teže dostižan cilj sve većem broju građana.

Tako se, prema Bežovanovim podacima, u Pragu jedan stan od 60 kvadrata s prosječnom plaćom zaradi za 6,8 godina, a u Zagrebu za 12,8 godina. Europski okviri. Suprotno Bežovanu, Đuro Njavro, dekan Zagrebačke škole ekonomije i menadžmenta, podržava model stambenih štedionica, možda i zato stoje prije petnaestak godina sudjelovao u njegovom nastanku. Na tri sata vožnje od Hrvatske, kaže, žive stotine milijuna ljudi koji bi mogli barem dio godine provoditi na hrvatskom Jadranu. Njima se graditeljstvo, pa i stanogradnja, trebaju prilagoditi, u njima trebaju tražiti svoje buduće kupce, drugim riječima hrvatsko graditeljstvo treba promatrati u europskim okvirima, Njavrina je teza.

Uz prevladavanje negativnih recesijskih trendova, naše se graditeljstvo mora suočiti i s novim izazovima kao što su klimatske promjene, novi materijali i nove tehnologije, ističe Mladen Vedriš s Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Menadžeri u graditeljskom sektoru, smatra Vedriš, morali bi uočavati nove tržišne prilike kao šio su starenje stanovništva, povećanje broja samačkih kućanstava i migracija stanovništva. Nužna je suradnja s državnom administracijom, naročito u formuliranju i provedbi gradske i državne politike prostornog uređenja. Područja velikih ulaganja u budućnosti Vedriš također ne vidi u stanogradnji, već u logistici, ekologiji, energetici i poljoprivredi.

Rast hrvatskoga graditeljstva, pa tako i stanogradnje, dosad se temeljio na domaćoj potražnji. S obzirom na višak izgrađenih stanova i negativne populacijske trendove, teško je očekivati da bi to mogao biti temelj budućeg rasta. Uz to, standard stanovanja u Hrvatskoj se u posljednjih pola stoljeća, gledajući opremljenost stanova, bitno poboljšao, pa smo prema tom pokazatelju čak iznad prosjeka u Europi. Prosječna stambena površina po glavi stanovniku u zadnjih 50 godina povećala se s osam na 25 kvadrata. I to po službenim podacima. Dodaju li se tome nebrojene nadogradnje i bespravno izgrađene kuće, prosjek je vjerojatno i 30 kvadrata po stanovniku. A to znači da stanova možda već sada imamo i previše.

Izvor: www.limun.hr